Okvirom Europske unije za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. godine (Okvir EU) planiran je sveobuhvatan pristup u kojem su borba protiv diskriminacije Roma i promicanje njihove socijalne i ekonomske uključenosti usko povezani. U skladu sa spomenutim Okvirom EU, države članice - pa tako i Republika Hrvatska - izradile su nacionalne strategije uključivanja Roma prilagođene veličini romske populacije u pojedinoj državi kao i specifičnostima situacije u kojoj se romsko stanovništvo u pojedinoj članici nalazi. Potvrdu političkoj volji iskazanoj u Okviru EU Europska komisija je dala uvrštavanjem aktivnosti povezanih s provedbom Okvira EU u financiranje Europskih strukturnih fondova (ESI fondovi) kao i inzistiranjem na dokazivanju učinka kojeg financirane aktivnosti imaju na život Roma.

Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine (Strategija) Vlada Republike Hrvatske donijela je krajem 2012. godine, dok je Akcijski plan za provedbu Strategije, za razdoblje od 2013.-2015. godine usvojen početkom 2013. godine. Akcijski plan za provedbu Strategije, za 2019. i 2020. godinu Vlada Republike Hrvatske donijela je u kolovozu 2019. godine.

Opći cilj Strategije jest „poboljšati položaj romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj smanjivanjem višedimenzionalnog socio-ekonomskog jaza između romskog i ostalog stanovništva te na usklađen, otvoren i transparentan način postići potpuno uključivanje Roma u sve segmente društva i zajednice“. Kako bi se taj cilj ostvario, Strategija uključuje sljedeća četiri posebna cilja:

• izgraditi i razviti ljudski kapital romske zajednice podizanjem razine obrazovanja te poticanjem na cjeloživotno učenje;
• poboljšati ekonomski status Roma omogućavanjem pristupa tržištu rada, povećanjem mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja te poticanjem jednakih mogućnosti u zapošljavanju;
• poboljšati zdravstveni i socijalni status pripadnika romske zajednice osiguravanjem pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj i socijalnoj skrbi te poboljšanjem uvjeta stanovanja;
• poboljšati društveni položaj Roma stvaranjem pretpostavki za ostvarivanje temeljnih ljudskih i manjinskih prava, uklanjanjem svih oblika diskriminacije te poticanjem aktivnog sudjelovanja u društvu i procesima odlučivanja.

Strategija sadrži 8 prioritetnih područja: obrazovanje; zapošljavanje i uključivanje u gospodarski život; zdravstvena zaštita; socijalna skrb; prostorno uređenje, stanovanje i zaštita okoliša; uključivanje u društveni i kulturni život; statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoć u ostvarivanju prava za romsku nacionalnu manjinu te unaprjeđenje prikupljanja statističkih podataka.

Akcijski planovi u načelu slijede strukturu Strategije, pri čemu su sva ključna strateška područja pokrivena i posebnim poglavljima unutar Akcijskih planova, a uvedeno je i dodatno poglavlje pod nazivom „Usklađenost programa s međunarodnim standardima te prihvaćenim ugovorima na području ljudskih i manjinskih prava“. U konačnici, Strategija pokriva osam strateških područja, a Akcijski planovi devet. Novina u Akcijskom planu, za 2019. i 2020. godine jest revizija koja je učinjena u poglavlju 8. – Unaprjeđenje prikupljanja statističkih podataka. Redefinirani su posebni ciljevi strateškog područja na način da reflektiraju, ne samo prikupljanje i praćenje statističkih podataka, već i aspekte povezane s unaprjeđenjem provedbe, uključujući i dio vezan uz preuzimanje veće odgovornosti tijela sa središnje razine te osiguranje koordinativnog djelovanja relevantnih dionika. Naziv poglavlja izmijenjen je u „Unaprjeđenje provedbe i praćenja te jačanje koordinativnih aktivnosti“.

U svrhu praćenja provedbe cjelokupnog operativnog dijela Strategije, Vlada Republike Hrvatske osnovala je Povjerenstvo za praćenje provedbe Strategije. No, sveukupna koordinacija i praćenje politika i aktivnosti usmjerenih na romsku nacionalnu manjinu, na nacionalnoj razini, povjerena je Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u ime Vlade Republike Hrvatske objedinjuje izvješća nadležnih tijela i izvještava o ostvarivanju prava Roma u Republici Hrvatskoj te je upravo temeljem ovlasti praćenja i izvještavanja, koncem 2014. i početkom 2015. godine proveo vanjsku evaluaciju strateškog i provedbenog dokumenta.

Nalazi evaluacije, između ostalog, pokazali su da unatoč pozornosti koja se u Strategiji i Akcijskom planu posvećuje pitanjima praćenja i evaluacije, ne postoji sveobuhvatan sustav prikupljanja podataka o provedbi planiranih mjera i ostvarivanju strateških ciljeva. Od ukupno 111 pokazatelja koji su definirani u Akcijskim planom, samo 11 pokazatelja raspolaže s polaznim vrijednostima. U praktičnom smislu to znači da je zbog nedostatka polaznih vrijednosti onemogućeno zaključivanje, kako o eventualno postignutom napretku tako i o konačnom učinku provedenih mjera na život, tj. uključivanje romske zajednice. Također, nalazi evaluacije otkrili su da se vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine i jedinice lokalne samouprave najčešće pojavljuju kao nositelji ili sunositelji provedbe mjera definiranih Akcijskim planom (u 36 mjera vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine, a u 33 mjera jedinice lokalne samouprave). Jedina institucija koja je navedena kao nositelj ili sunositelj u većem broju mjera je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (ukupno 44 mjere).

Sukladno navedenom, evaluacijsko izvješće u preporukama ističe potrebu definiranja polaznih (baznih) podataka prema kojima će biti moguće donositi zaključke vezano uz razinu dosegnutih ciljeva definiranih kako provedbenim, tako i strateškim dokumentom, kao i izgradnju kapaciteta za praćenje i evaluaciju putem edukacije relevantnih dionika s posebnim naglaskom na izgradnju kapaciteta pripadnika romske nacionalne manjine (tj. vijeća i predstavnika romske nacionalne manjine te pripadnika romskog civilnog društva).

Kako državna tijela i javne ustanove uglavnom ne prikupljaju podatke razvrstane po etničkoj pripadnosti tako je i definiranje polaznih podataka opterećeno nizom poteškoća. Postojeći podaci iz administrativnih izvora nisu objedinjeni niti lako dostupni, kao ni podaci iz dosadašnjih istraživanja u Hrvatskoj, što dovodi do toga da su isti samo djelomično iskoristivi u kontekstu postavljanja polaznih vrijednosti javno-političkih dokumenata ili pak potpuno neiskoristivi. Tome treba dodati i poteškoće u definiranju opsega romske populacije u Republici Hrvatskoj. Naime, iako prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz posljednjeg Popisa stanovništva u RH živi 16.975 Roma, još uvijek je općeprihvaćena činjenica da se radi o podcijenjenom broju te se uz podatak evidentiran Popisom stanovništva u svim službenim dokumentima (uključujući i Strategiju) navodi i procjena Vijeća Europe prema kojoj se broj Roma u RH kreće između 30.000 i 40.000. Stoga se nameće pitanje koji je od navedenih brojeva potrebno/poželjno uzimati kao relevantnu polazišnu vrijednost u definiranju obuhvata pripadnika romske nacionalne manjine pojedinom mjerom ili aktivnostima.

Kao modeli dobre prakse u odgovaranju na poteškoće stvaranja baze polaznih vrijednosti najčešće se navodi: mapiranje romskih zajednica (po modelu Rumunjske), kombiniranje dostupnih istraživačkih podataka s ciljanim znanstvenim istraživanjima manjeg dosega (poput Slovačke) ili opsežna znanstvena istraživanjima provedena u suradnji s tijelom zaduženim za provedbu cenzusa (primjer Mađarske), a koja sadržajno pokrivaju područja definirana europskim, pa onda i nacionalnim strateškim i provedbenim dokumentima. Nadalje, kako bi se osigurala što je moguće veća spremnost Roma na sudjelovanje u istraživanjima s navedenim ciljem, stručna literatura kao i Agencija Europske unije za temeljna prava preporuča sudjelovanje Roma kao istraživača ili medijatora između istraživača i romske zajednice.

Sukladno navedenom, potreba definiranja polaznih vrijednosti (putem istraživanja koje će, uvažavanjem istraživačkih etičkih standarda, nadići poteškoće u prikupljanju etnički disegregiranih podataka s kojima se susreću administrativna tijela), kao i aktivnosti edukacije i praćenja koje trebaju uslijediti nakon istog nameću se kao logičan preduvjet učinkovite javne politike usmjerene unapređenju položaja romske nacionalne manjine na području Republike Hrvatske.